Tijekom školske godine naša sekcija robotike je bila jako aktivna. Podijeljeni u dvije skupine sastajali smo se ponedjeljkom i petkom. Uz mentorice Marinu Milić, Vesnu Kelavu, Ivanu Bagarić, Vanju Sučić, Anu Helenu Jolić i Anđu Spajić učili smo programirati malene Microbite i kako ih primijeniti u nekim svakodnevnim aktivnostima privatno ali i u školi. Svoje...
NovostiAktivnosti školske sekcije Robotike

Tijekom školske godine naša sekcija robotike je bila jako aktivna. Podijeljeni u dvije skupine sastajali smo se ponedjeljkom i petkom. Uz mentorice Marinu Milić, Vesnu Kelavu, Ivanu Bagarić, Vanju Sučić, Anu Helenu Jolić i Anđu Spajić učili smo programirati malene Microbite i kako ih primijeniti u nekim svakodnevnim aktivnostima privatno ali i u školi.
Svoje aktivnosti smo započeli proučavajući kakve senzore na sebi ta malena pločica ima pa je među prvim projektima bila izrada brojača koraka. Ubrzo smo microbit počeli koristiti i za biranje nasumičnih brojeva te smo zaigrali i „Čovječe ne ljuti se“ na računalima koristeći microbit kao kockicu, a svako mjesto na ploči igre otvaralo nam je zanimljiva pitanja iz hrvatskog i engleskog jezika i informatike.
Malo pomalo naučili smo povezati microbit i sa slušalicama te nam je služio kao glazbeni instrument ali i kao sredstvo za slanje S.O.S signala. Pri tom smo naučili koristiti i radiovezu između microbita što nam je omogućilo i zanimljivu komunikaciju međusobno.
Radiovezu smo iskoristili i za plakat Škole kritičkog mišljenja, naših prijatelja koji su tražili način da njihov plakat bude sve samo ne standardni papir oglašavanja.
Naučili smo ponešto i o otpornicimai LED lampicama i malo se mučili dok ih nismo povezali s našim pločicama, ali isplatilo se kad su naše zelene, plave, žute i crvene lampice počele treperit onako kako mi to želimo.
Ipak najveće iznenađenje na sekciji su bila mala čudna krakata stvorenja koja su se pojavila na jednom od naših sastanaka. E za njih nam je trebalo mnogo vremena,trud, strpljenja i vrućeg ljepila po prstima. No sve se isplatilo kad su se naša stvorenja,a bilo ih je svakakvih, na naredbu microbita počela vrtjeti.
Radili smo mi i malene igrice, namijenjene vježbanju naših refleksa, u kojima smo pucali u točkice i u kojima smo se i međusobno natjecali i provjerili na ploči reakcija tko brže reagira.
Napravili smo i alarm za vrata kabineta, kompas, mjerač prijateljstva i provjerili može li naše tijelo provoditi električnu energiju i hoćemo li to osjetiti: nismo osjetili ništa osim zadovoljstva zbog redovnog druženja i sklapanja novih prijateljstava.
Za kraj nastavne godine imali smo malu potragu po školskom dvorištu. Pomoću microbita tražili smo radiovezom druge microbite. Filip, Marko i Mirsada su bili najbrži ali svi smo se na kraju malo osladili i proslavili naše uspjehe tijekom godine.
Kako je to sve izgledalo pogledajte u našoj fotogaleriji.