NovostiIntervju s nagrađenom učenicom Ivanom Jurčević

Cijenjeni čitatelji, predstavljamo vam mladu i vrlo talentiranu spisateljicu Ivanu Jurčević. Ivana je učenica devetog razreda Osnovne škole Ivana Mažuranića Tomislavgrad. Nedavno je u Travniku na Andrićevim danima dobila prvu nagradu za literani rad u kategoriji osnovnih škola na natječaju koji organizira KŠC “Petar Barbarić”. To joj je ujedno treća nagrada u kratkom vremenskom razdoblju. Osim literarnih afiniteta, paradoksalno rečeno, ističe se svojom skromnošću i samozatajnošću. Tim više, velika nam je radost razgovarati s njom.

Draga Ivana, u vremenu kada većina tvojih vršnjaka bježi i od školske lektire same i od knjige općenito, ti si jedna od rijetkih za koju bi se s punim pravom moglo reći da se nije priklonila tom vladajućem trendu. Pokazala si da se može i drukčije i bolje i to svako malo donosi neke rezultate, kako na vidljivom – društevno priznatom planu priznanja i nagrada, tako zasigurno i na onom, ne manje vrijednom – nevidljivom, unutrašnjem. Kako doživljavaš knjige i što voliš čitati?

Knjige doživljavam kao nove svjetove na papiru kroz koje, za razliku od ovog možemo proživljavati iznova onoliko puta koliko je potrebno za proživjeti svaki trenutak koji nas zanima i koji je vrijedan vraćanja kroz vrijeme. Teško je izabrati jednu vrstu, jer svaka od njih nosi nešto svoje po čemu je možemo upamtiti.

Što tebi osobno predstavlja pisanje? Što ti ono omogućuje?
Pisanje mi predstavlja bježanje od stvarnosti i stavljanje na papir riječi koje ne mogu biti izrečene kroz jednostavan govor i jednostavan sastav riječi.

Znam da je ovo pitanje vrlo popularno, a teško za odgovoriti iz autorske pozicije, pogotovo zato što kapacitet koji trenutno pokazuješ nadilazi okvire tema. Ipak, možeš li našim čitateljima predstaviti svoj rad? Koje teme te zaokupljaju?
Nemam određene teme koje bi me mogle zaokupljati, jer po meni je glavni oblik pisanja onaj u kojem se uvijek istažuje nešto novo.

Postoji li nešto ili možda netko što/ tko te posebno nadahnjuje i potiče na kreativno izražavanje?
Pa skoro cijela okolina me na različite načine potiče na razmišljanje i izražavanje kroz pisanje.

Biti “mlada talentirana spisateljica” danas često je korišten, a rijetko opravdan termin. Samim time to je i zahtjevan posao, posebno kad se u moru prosječnosti izdvajaš kvalitetom, o čemu je u tvom slučaju riječ. Smatraš li da unatoč svemu ipak ima smisla baviti se književnočću i vidiš li se u budućnosti na ovom lijepom putu koji si sada započela?
Mislim kako je pisanje kvalitetna budućnost ako se dobro iskoristi, no za mene je budoćnost ipak još daleka i nedovršena slika do koje imam još puno razmišljanja.

Nagrađeni tekst možete pročitati OVDJE

Šima Majić/ Ivana Jurčević